utorak, 25. listopada 2011.

Listopadski dani...

Sam naziv ovoga mjeseca govori sve,lišće opada,jesen kroči sa svježim jutrima i kišnim danima.Vegetacija polako kreće u stadij mirovanja,ali ipak ostalo je ponešto od poslova u vrtu koje valja dovršiti...to je svakako sadnja lukovica..za narcise,tulipane,šafrane i ostalo lukovičasto društvo, vrijeme je da zaposjednu gredice,koje će na proljeće itekako krasiti svojim šarenilom.
Svake godine sadnja lukovica baš mi nije najveseliji dio posla,ali je prava čarolija kada već i zaboravite u proljeće što je sve posađeno u jesen,i  iznenadi vas prvi cvijet iz lukovice,to su obično šafrani,oni cvatnju započinju prvi i to je poseban doživljaj,kada  još pod snijegom,šafran hrabro najavljuje proljeće....
Ovu zgodnu pločicu sa natpisom dobila sam kupnjom lukovica,odličan je način obilježavanja na gredici...

Naravno kakva bi jesen bila  bez dunja,divnih, mirisnih,..nekolicinu sam ih dobila na dar i zaista su me obradovale više nego bilo što,prava su raskoš okusa pogotovo u delicijama spremljenim od dunja,ja sam pravila žele od dunja,poznatiji kao kitnikez,divna starinska delicija,za koju su mnogi vjerujem čuli od svojih baka i pamte je kao nostalgičnu slasticu...
Dan po dan  ,oblaci nanesu kišu,kiša sa sobom ponese koji list..i tako prolaze listopadski dani...
recept za kitnikez može se pogledati ovdje

petak, 21. listopada 2011.

U bijelom...

Bijela je  boja koju rado preferiram kako u domu,tako u vrtu ...a kada se spoji cvijeće, vrtne dekoracije i bijeli kolač  dobije se sljedeći post.stoga krenimo od početka...
Vrt već polako ali sigurno kreće u svoj zimski izgled,još poneka ruža u cvatu,listovi grmlja iznenade svojom bojom,ali bijela japanska anemona je trajnica koja svojom bijelinom osvježava jesenske tmurne dane na gredici,i šarmantno ju dugo ukrašava svojom ljepotom i kada joj prvi mraz takne nježene lati..
Ubrani stručak anemone divan je detalj i u domu...
Nadalje ove godine sam  odabrala i bijelu boju za vrtni dekor,uz bijele tikvice koje sam sakupila,bijela maćuhica mi se najljepše uklopila i na rustikalnom tikovom stolu u vrtu,..
u vrtni dekor  se uklopila i stara emajlirana šalica napunjena bijelim hortenzijama,sa metalnim lanternama koje su upotpunile vintage dekor u bijelim nijansama,pomalo nostalgičan,on je za  sve ljubitelje jednostavnih i romantičnih dekoracija pun pogodak...  
        

I na posljetku kao šećer na kraju fina bijela pita od kokosa na tanjuru..cjelina u bijelom je zaokružena uz ovaj kolač..a za ovu pitu mogu samo reći da je rajskog okusa,onaj kolač koji se topi u ustima,...ukus,mekoća i jednostavnost pripreme su joj posebni ,a ona isto tako im posebno mjesto na mojoj ljestvici divnih kolača u samom je vrhu...
       Potrebni sastojci za tijesto:
1 žumanjak
3 žlice šećera
50g omekšalog maslaca
260g brašna + za doradu
1 prašak za pecivo
1 dl mlijeka
FIL:
1/2 l mlijeka
3 vrhom pune žlice brašna
1 vanili šećer
200 g maslaca
200 g šećera u prahu
150 g kokosa + 50 g za posipati pitu

Od navedenih sastojaka zamijesiti tijesto,podijeliti ga na tri dijela i svaki dio razvaljati na papiru za pečenje dimenz.20 x 34 cm,svaku koru peći na 180 C oko 12 min,tj.dok lagano kora ne porumeni..
Za fil od ukupne količine mlijeka oduzeti 1 dl,i u njemu umiješati brašno da ne bude grudica,ostatak mlijeka zakuhati i umiješati razmućeno brašno i mlijeko,te kuhati dok se ne zgusne,maknuti sa vatre lagano prohladiti i u mlako dodati 150g kokosa,zatim umiješati zasebno maslac i šećer u prahu i sve povezati sa prvobitnom smjesom..svaku koricu namazati nadjevom,pitu obmazati odgore,i posipati ju kokosom..pita mora malo odstajati prije no što se načinje,ali vrlo brzo postaje toliko mekana da je zaista potpuni užitak za nepce...Dobar tek!

subota, 15. listopada 2011.

Kamin ili....

Oduvijek mi je bila želja imati kamin u domu,..kako za pravi kamin nije bilo prioriteta za izradu,pored svih poslova u restauraciji kuće,dugo mi se po glavi vrzmala ideja o imitaciji kamina,zapravo savršenom identičnom detalju,ali bez vatre.
Napokon je došlo i do realizacije te ideje,nije dugo trebalo da shvatimo da ono najpotrebnije za izradu imamo,a to su stare masivne grede,daske i dobra volja..tako je krenula izrada,koja je za nepunih tri dana urodila plodom,kamin-polica je bila gotova.
Ja sam imala nacrt, a moja jača polovica majstorske ruke koje su to sve propratile,više smo nego zadovoljni,kako se dobro uklopio u ambijent,pozadina mu je ciglana od zida i optički dobija na snazi upravo tim detaljem..
Lijep gornji prostor mjesto je za odlaganje mnogih detalja,naravno koji se iz sezone u sezonu mogu na njemu smjenjivati...
Kako je i red da svaki kamin ima i drva tako smo mu donijeli i košaru punu brezovih oblica koje su tu u dekorativne svrhe,naći će se još oko njega koji detalj,ovo je zapravo prvi dekor koji mu je pripao otkako je unešen u dom,mislim da je lijepo uklopljen,zapravo mi smo oduševljeni,sami sebe smo iznenadili ovim našim projektom koji uz malo truda stvarno daje poseban dojam u amabijentu....

utorak, 11. listopada 2011.

Kutija za uspomenu...

Prije neki dan dobila sam staru drvenu kutiju,trošnu pohabanu..ali kako sve divne stvari i u takvom stanju imaju svoju dragocjenost tako sam to odmah shvatila da je i ona dragocjen komadić koji će biti vrlo dobro iskorišten.Izvana vrlo jednostavna,ali iznutra zgodna sa pregradicama koje su mi posebno simpatične,odmah sam se uhvatila posla,brušenje,skidanje nečistoća,bojanje,finalno uljepšavanje starom ručkicom pronađenom na nekom starom ormaru i naljepnica na poklopcu u vintage stilu....dlanom o dlan to je to,već se u njoj našlo ponešto...
sušenih cvjetova lavande koji tako divno mirišu,suhih mirišljavih ružica,divnih kartica rađenih rukom od cvjetnih latica..da postala je zapravo kutija za uspomene na mirise ljeta,kada ju god otvorim osjetim upravo mirise koji me vrate na tople dane u vrtu i mirise koji se njime šire...

Vani su prve kiše ukrasile biljke svojim kapima,jesen je tu ali ona prava..
i dok je vani hladno i kišica rominja fino je zagrijati se uz šalicu čaja i gricnuti koji keksić,evo prijedloga za jedne super fine,a super brze keksiće koji su meni malo je reći omiljeni...
       
  Smeđi roščići:
- 300g brašna
-  50g smeđeg šećera
-1 jaje
-100 g tamnog  nugat namaza
-200 g hladnog maslaca
još za ukras: 100 g bijele čokolade ili tamne i 2 žlice slatkog tekućeg vrhnja...
Sve sastojke brašno,šećer,jaje,tamni nugat i maslac nasjeckan na komadiće zamijesiti u glatko tijesto,omotati ga prozirnom folijom i staviti u hladnjak 1h odstajati.Nakon tog vremena tijesto podijelti u 3 valjka sjeći komadiće iz kojih treba formirati roščiće.Postavljati ih na papirom obložen lim i peći oko 15 min na 170C.Prohlađene umakati vršcima u čokoladu otopljenu na pari sa slatkim vrhnjem...i dalje samo uživati!
Iz ove smjese izađe oko 40 kom roščića.

petak, 7. listopada 2011.

Kutak doma u jesenskom ruhu....

Kako se mijenjaju godišnja doba, u skladu s tim se mijenja i moj kućni dekor...jesen je zaista zakoračila,najava prvih jačih kiša i,hladnoće poziva u ambijent u kojem se osjeća toplina,tako se u mom omiljenom kutku doma,osjeti jesenski topli  štih sa smeđkastim nijansama koji prevladavaju na zidovima,prenešenih  i na toplu dekicu koja je sada potrebna na fotelji....

Jednostavni dekor iz prirode koji se sastoji od tikvica,lješnjaka,šipka,bršljana,nadopunjuju hortenzije u korpi od šiblja i limenim amperićima, pobrane sa jednoga grma iz vrta,one daju svu decentnost i romantičnost ambijentu..hortenzije se na ovaj način i suše i tako osušene mogu biti ukras niz godina...
Zašto je ovo moj omiljeni kutak..,jer sam okružena prozorima uokolo kroz koje mi pogled seže na cijeli vrt i svo zelenilo u njemu sa jedne strane pozadinu čine zimzeleni bršljani koji se penju po zidu,a sa druge je pogled na vrt koji je još uvijek šaren i bujan...vjerujte ugodno je sjesti i malo se odmoriti ovdje...
 To je samo jedan segment doma u jesenskom ruhu,a nastavak slijedi u nekom od slijedećih postova....

ponedjeljak, 3. listopada 2011.

Jesenska kesten rolada...

U ovim jesenskim danima prvo i najomiljenije što mi je to je kesten...volim ga neopisivo,i uvijek iznalazim nove recepte u kojima je on u glavnoj ulozi,  da bih uživala u njemu..ova varijanta kesten rolade mi je omiljena,jednostavne pripreme,divnog punog okusa,a što je najvažnije rolada koja je fina kompaktna da se jede iz ruke i tako spajam ugodno sa korisnim,dok sam u vrtu u jednoj ruci bockam lukovice a iz druge ruke grickam roladu...od sastojaka je potrebno:
- 60 g smeđeg šećera
- 4 žumanjka
- 60g brašna
- 80g propasiranog kestena
- 1 mala žličica praška za pecivo
- snijeg od 4 bjelanjka

Krema:
- 70g smeđeg šećera
-1 žumanjak
-1dl mlijeka
-1 malu žličicu gustina(škrobnog  brašna)
- 80g maslaca
-1 žlica ruma,170 g propasiranog kestena
Za biskvit pjenasto izraditi žumanjke sa šećerom ,dodati kesten,brašno pomiješano sa praškom za pecivo i na kraju lagano umiješati čvrst snijeg od bjelanjaka,.Na široki lim postavljen papirom za pečenje rasporediti smjesu,peći oko 15 min na 180C.Pečeni biskvit odmah zarolati u vlažnu kuhinjsku krpu i ohladiti ga.
Za kremu pomiješati žumanjak,sa  šećerom,gustinom i mlijekom i uz stalno miješanje skuhati gustu kremu,maknuti sa vatre i prohladiti,u kremu dodati kesten,rum i maslac i sve pjenasto mikserom izraditi.
Nadjenuti biskvit i preliti ga glazurom od 100 g čokolade za  kuhanje,3 velike žlice mlijeka,i 1 žlicom ulja,koju treba skuhati na pari.Po želji odgore ukrasiti sa malo otopljene bijele čokolade...dobar tek!
Nadalje ovi divni topli dani opet me inspiriraju na stvaranje novih vrtnih dekoracija..jedan kutak koji je bio neugledan opet je osvježen sa jednom cvjetnom dekoracijom koja se sastoji od maćuhica,trobojnog vrijeska i sa par detalja  od terakote...
Sasvim jednostavno a efektno,to bi bio najbolji naziv za ovo sve..svakako tu su i ne zaobilazni bršljani meni predivan dekor sam za sebe, a maćuhice nježne i ne nametljive čine da i naj neugledniji kalj ili djelić vrta sa njima postane poseban...

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...